Postovi: 22
Teme: 4
Pridružen: Mar 2014
Reputacija:
0
Pozdrav svima dobri ljudi...
Kosa mi se skroz proredila i to je ono sto me najviše muci ,jer se vidi! I temperature i svrab, i bolovi u celom telu su za trpljenje i trpim ih, ali ovo me izludjuje... Ne bih da se sisam na kratko ko decak, jer me očekujem poziv za mozda jedan vazan intervju...Pomagajte, ljubim vas...
Postovi: 113
Teme: 1
Pridružen: Dec 2013
Reputacija:
0
Ja s opadanjem kose doduše nemam problema ni sada,niti sam imao na prvoj terapiji...ali supruga mi je imala kad je ona bila na interferonu.
Nije to bilo ništa strašno,pogotovo kod nje koja ima stvarno bujnu i lijepu crnu kosu- nije se ni primjećivalo nekom sa strane ali valjda ste vi žene na to posebno alergične i tolerancija za to kod vas je ravna nuli
Koristila je neki šampon na bazi bijelog luka,sjećam se da je bila zadovoljna s njim...pa eto,ako sam malo pomogao...
Možda koja od naših cura ovdje zna više,sjećam se da su spominjale i one da imaju frku s tim.
Pozdrav.
"AKO SI NAĹ AO PUT BEZ PREPREKA NA NJEMU,VRLO JE VJEROVATNO DA ON NE VODI NIKUDA"
Postovi: 48
Teme: 0
Pridružen: Jan 2014
Reputacija:
0
POZDRAV, također imam veliki problem s ispadanjem kose. Na prijašnjim terapijama koristila sam Vichy ampule protiv ispadanja kose i i opadanje se je smanjilo, a što je najvažnije potaknulo je i rast nove kose. Inače imam jako gustu kosu i moram je šišati i tanjiti svaka četri tjedna, a sad je to sve, samo ne moja kosa. Probaj promjeniti frizuru, dodaj par pramenova malo svjetlijih i nekako to kamufliraj. Ja sam do sad nekako uspijevala ,ali sad se stvarno vidi i što je najvažnije moram odgovarati na razna pitanja, a to me iritira. Nadam se da sam ti pomogla. BOK.
Postovi: 79
Teme: 1
Pridružen: Mar 2009
Reputacija:
0
Pozdrav Fiesta!
Trenutno, hvala Bogu, ne ispada mi kosa, , pa ti po tom pitanju ne mogu pomoći. Kosa mi se pretvorila u slamu. Ne znam kako bi drugačije to nazvala. Prominila sam pet vrsta šampona i rezultat je isti. Znači, lijekovi su učinili svoje i ja tu trenutno ne mogu puno učiniti, osim čekati da se sve vrati u normalu kad sve završi.
Znam da ti po ovom pitanju nisam od pomoć, ali imala sam potrebu barem ti odgovoriti da znaš da sam u toku i da mi je stalo.
Postovi: 22
Teme: 4
Pridružen: Mar 2014
Reputacija:
0
Hvala Kolacicu!
E, zato volim sve vas ovde jer dajete moralnu podršku! Mislila sam da sam jaka i jesam na prvi pogled... Ali...
Postovi: 79
Teme: 1
Pridružen: Mar 2009
Reputacija:
0
Svi smo mi jaki, svak na svoj nacin, ali nam dobro dodje malo medjusobne potpore i da nam netko rascisti maglu ispred ociju. A vjeruj mi svi smo u velikoj magli, pogotovo kad je u pitanju trojna terapija, cak i doktori diskretno daju do znanja da nisu sveznajuci.
Dr. mi je vise puta naglasio da se psihicki pripremim na kolicinu lijekova koju cu svakodnevno uzimati. Nije mi bilo jasno zasto sumnja u moje sposobnosti dok me nije uhvatila kriza prije nekog vremena i dok mi nije padalo na pamet da sve ostavim. Imala sam osjecaj da ce mi kapsule poceti izlaziti na usi i svaki put kad bi popila terapiju dodatno sam popila punu casu vode, jer sam imala osjecaj da mi se vracaju nazad.
Kad je Argentino o tome pisao nisam znala o cemu govori dok nisam dozivila. Hvala Bogu kriza je prosla sad je sve normalnije, a i mucnine nisu strasne kao u pocetku. Mislila sam da cu izluditi, ja koja sam prosla sve i svasta i malo sta me moze izbaciti iz takta.
Postovi: 113
Teme: 1
Pridružen: Dec 2013
Reputacija:
0
Sve šta je Kolačić rekla potpisujem.
Ljudski je i potpuno normalno ući u momente krize,posebno kad su ovakve stvari u pitanju koje čovjeka iscrpljuju i psihički i fizički jer su i snažne po djelovanju a i dugotrajne.
Godina dana konstantnog bombardiranja organizma ovako razornim ljekovima jednostavno čovjeka u pojedinim trenutcima dovede do njegovog ruba,na kojemu se onda kod pojedinaca pojave i razmišljanja o odustajanju.
Nije sramota to priznat,osobno sam na prvoj terapiji,nakon nekih 5,6 mjeseci bio blizu toga.
Sad,na trojnoj mi je objektivno teže no ovog puta znam šta me čeka...ali tada sam-kad je nastupilo ljeto,bio potpuno zgažen i rastrojen...i bio mi je pun kufer svega; i fibri,malaksalosti,nervoze,bolova u mišićima,mučnine,depresije...
Podrška supruge mi je u tom momentu puno pomogla da to prebrodim i nastavim dalje,pisao sam već o tome.
Naravno,postoje i ljudi čije nuspojave nisu teške,no oni su (ipak) u manjini...kao i oni kojima se tretman prekida zbog izrazito teških (i opasnih) nuspojava...a i oni su -hvala Bogu- možda još i rjeđi.
Momenti krize će nastupati kod većine ,međutim ono što čini razliku je to da li će neko naći način da ih slomi...ili će dopustiti da oni slome njega.
Nema predaje,borba je to...do samog kraja.
"AKO SI NAĹ AO PUT BEZ PREPREKA NA NJEMU,VRLO JE VJEROVATNO DA ON NE VODI NIKUDA"
