Ocjena teme:
  • 0 Glas (ova)- 0 Prosječno
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
Strah od kroničnog b hepatitisa
#21
pozdrav
prije nisam imo nikakvih nuspojava
a ove sada su samo tupi bolovi u donjem desnom dijelu trbuha
na ljek dobro reagiram ( tako kaže doktor )

Odgovori
#22
Hajde forumaši pišite mi imate li svi simptome kroničnog b hepatitisa. Osjećati li što osim povremenih bolova u jetri ili neki ni to nemate.
Kako ste ga otkrili.
Meni slučajno na testiranju u trudnoći.
Idemo podijeliti brige i brigice.
Pozdrav
Odgovori
#23
(02-18-2009, 03:01 PM)renata link Napisao: Hajde forumaši pišite mi imate li svi simptome kroničnog b hepatitisa. Osjećati li što osim povremenih bolova u jetri ili neki ni to nemate.
Kako ste ga otkrili.
Meni slučajno na testiranju u trudnoći.
Idemo podijeliti brige i brigice.
Pozdrav
Renata ne brini, nastavi život kakav vodiš (nadam se bez alkohola, droga i sl.) i ne misli na virus. Nađi na web-u šta bi to trebala unositi u organizam da ne opterećuješ jetru, šetaj u prirodi, ljetuj na moru ili na planini, izbjegavaj koliko možeš stresne situacije i to je to. Nije to bolest kod tebe, ti si očito samo nosioc i to nije zabrinjavajuće zato, opusti se i uživaj.
Odgovori
#24
Meni se čini da je bolje ne dirati lava dok spava.To znači ako su nalazi dobri,bolje je ne ići na terapiju.To se meni desilo,a znam još neke ,kada je u pitanju hronični hepatits B.Virus nosim od 2004.g.sve do prije dvije godine ,transaminaze su bile ok,kopija 7,4  10 na 5.Onda terapaija pegasys 48 komada svake sedmica po jedna,i svake sedmice novi nalazi krvi.Poslije terapije transaminaze ok,kopija 3,4  10 na 3(treću).Onda za godinu dana transaminaze tri puta veće,a kopija virusa 1,09  10 na 7(sedmu).I šta sam uradio,ništa.Sada sam u goroj situaciji.Dok su mirovale nije ih trebalo dirati,a sada kada je napadnut virus se brani i množi,koliko ću imati za još jednu godinu? :bonk:
Zdrav čovjek nije svjestan,koliko je sretan
Odgovori
#25
Hej, evo i ja imam hep b neaktivan.. nisam bila dve godine na pregledu tako da ne znam kakvo je sad stanje s hbv dna, ali nedavno sam vadila krv i sve je ok tako da mislim da je i to ok... vjeruj ja sam teške hipohindrične faze imala s tim virusom, a otkriven mi je prilikom dobrovoljnog davanja krvi prije četiri godine, i tata mi ga isto ima.. očito ga oboje imamo jako dugo već. Tako mi je doktor rekao.. da btw imam 23 godine.

Uglavnom, opće se nemoj uzrujavat. Budi sretna što su ti djeca zdrava, a ti se nemoj živcirat i nećeš imati problema. Moj je tata i dugi niz godina pio, čim je prestao jetra se unormalila, čak se i razmnožavanje virusa smanjilo na 3 tisuće kopija.. ugl. ne mora taj heptatitis opće biti fatalan koliko se priča.
mislim od side se danas ne umire, to su ti sve stigme i raširena panika koja je napravila više štete nego koristi ljudima. Kao što je meni moj hepatolog rekao, ne moram se bojati hepatitisa više nego drugih bolesti.. Čuj, a šanse da ti on napravi neku štetu, a moš dobit i rak putem.. Ne isplati se u životu živcirati oko toga..
E ima i tata od moje prijateljice isto hepatitis, i još neke probleme sa šećerom i ko zna.. i čovjek živi.

BEZ PARANOJA! Mene su izmorile i ne da mi se više. A kao što mi je majka rekla, bez brige i da se brineš ne znam koliko za sebe, nećeš doživjet 150-u.. Tako da umrijet ćemo prije ili kasnije, a nemaš se zbilja razloga brinuti za to da nećeš odgojiti djecu.. Tamo 60-oj mislim da se možemo nadatiSmile

Eto meni se jedino ne da zafrkavat s dečkima, ne da mi se prolazit one faze kad im moram reći za to, pa kad se oni useru.. pa kad me zubarka pita "jel sam ja još zarazna - mislim pitam zbog sterilizacije instrumenata" , wtf???? ŠTa ih ne bi sterilizirala inače..Pa ne znam bi li se ljubila s dečkima ili ne bi.
Već mi se bljuje od toga da su mi početne faze u tim romantičnim vezama više stresne nego lijepe zbog tog dreka.. Eto ti bar nemaš takvih problema.

Al meni ne ide više na živce moj heptatitis s kojim sasvim lijepo živim, već mi ide na živce ovo bijedno društvo, i usrani ljudi..

Nedavno sam baš bila na nekom okupljanju gdje je jedna stomatologica komentirala kak je na praksi ili ne znam gdje trebala popravljat zube nekom čivjeku s hepattitisom C i da je bila presretna što je uspjela to pobjeći.. Mislim kako jadno kad nam takvi ljudi rade u zdravstvu, di neće onda i obični ljudi biti isprepadani..

I sama sa bila isprepadana, kao što si ti,. Bila sam uvjerena da mi jetra propada i da sam na samrti i svašta nešto, al samo trebaš prihvatiti svoj hepatitis i živjeti s njim. Može se to. S ljudima je već teže. Smile Držim fige.
Isprike na neurednom pisanju.
Odgovori
#26
hepatica   :coolsmiley:

Potpisujem sve što si napisala u jučerašnjem postu
Može se s ovim živjeti i sadržajno i ispunjeno.

Pozdrav!   O0
Odgovori
#27
Dobro je pridržavati se hrane i pića,i to daje nadu za dug život bez obzira na ovu bolest.Znam čovjeka koji to ima od 1992.g. i od tada nije išao doktoru,i pije i puši i radi sve i svašta.Malo je lud,ali eto ga živ ,ne žali se ni na kakve bolove ili što drugo.
Zdrav čovjek nije svjestan,koliko je sretan
Odgovori
#28
(05-13-2009, 10:13 PM)hepatica link Napisao: Hej, evo i ja imam hep b neaktivan.. nisam bila dve godine na pregledu tako da ne znam kakvo je sad stanje s hbv dna, ali nedavno sam vadila krv i sve je ok tako da mislim da je i to ok... vjeruj ja sam teške hipohindrične faze imala s tim virusom, a otkriven mi je prilikom dobrovoljnog davanja krvi prije četiri godine, i tata mi ga isto ima.. očito ga oboje imamo jako dugo već. Tako mi je doktor rekao.. da btw imam 23 godine.

Uglavnom, opće se nemoj uzrujavat. Budi sretna što su ti djeca zdrava, a ti se nemoj živcirat i nećeš imati problema. Moj je tata i dugi niz godina pio, čim je prestao jetra se unormalila, čak se i razmnožavanje virusa smanjilo na 3 tisuće kopija.. ugl. ne mora taj heptatitis opće biti fatalan koliko se priča.
mislim od side se danas ne umire, to su ti sve stigme i raširena panika koja je napravila više štete nego koristi ljudima. Kao što je meni moj hepatolog rekao, ne moram se bojati hepatitisa više nego drugih bolesti.. Čuj, a šanse da ti on napravi neku štetu, a moš dobit i rak putem.. Ne isplati se u životu živcirati oko toga..
E ima i tata od moje prijateljice isto hepatitis, i još neke probleme sa šećerom i ko zna.. i čovjek živi.

BEZ PARANOJA! Mene su izmorile i ne da mi se više. A kao što mi je majka rekla, bez brige i da se brineš ne znam koliko za sebe, nećeš doživjet 150-u.. Tako da umrijet ćemo prije ili kasnije, a nemaš se zbilja razloga brinuti za to da nećeš odgojiti djecu.. Tamo 60-oj mislim da se možemo nadatiSmile

Eto meni se jedino ne da zafrkavat s dečkima, ne da mi se prolazit one faze kad im moram reći za to, pa kad se oni useru.. pa kad me zubarka pita "jel sam ja još zarazna - mislim pitam zbog sterilizacije instrumenata" , wtf???? ŠTa ih ne bi sterilizirala inače..Pa ne znam bi li se ljubila s dečkima ili ne bi.
Već mi se bljuje od toga da su mi početne faze u tim romantičnim vezama više stresne nego lijepe zbog tog dreka.. Eto ti bar nemaš takvih problema.

Al meni ne ide više na živce moj heptatitis s kojim sasvim lijepo živim, već mi ide na živce ovo bijedno društvo, i usrani ljudi..

Nedavno sam baš bila na nekom okupljanju gdje je jedna stomatologica komentirala kak je na praksi ili ne znam gdje trebala popravljat zube nekom čivjeku s hepattitisom C i da je bila presretna što je uspjela to pobjeći.. Mislim kako jadno kad nam takvi ljudi rade u zdravstvu, di neće onda i obični ljudi biti isprepadani..

I sama sa bila isprepadana, kao što si ti,. Bila sam uvjerena da mi jetra propada i da sam na samrti i svašta nešto, al samo trebaš prihvatiti svoj hepatitis i živjeti s njim. Može se to. S ljudima je već teže. Smile Držim fige.
Isprike na neurednom pisanju.

:coolsmiley:Ti si me potakla da se registrujem ovdje.
I ja sam svoj hep B otkrila 2001  prilikom dobrovoljnog davanja krvi, i imala sam tad 18 god. Od tada do danas sam prošla puno toga, od terapije interferonom sa 9000 I.J. tri puta sedmično (što nije dalo neke spektakularne rezultate, smanjila broj kopija sa 20 mil na 200 hiljada, pa nakon terapije samo počeo divljat ponovo) preko stomatoloških izvala ( a pokupila ga kod stomatologa-drugog načina nije bilo),  objašnjavanja dečkima šta ja to imam i što ja to imam, njihovih nestajanja, mojih moralnih padova, i onda mi je sve samo kliknulo, postalo svejedno...I baš kad sam oguglala pojavio se moj sadašnji muž. Smile Saslušao me, nije pitao, vjerovatno proguglao, oženio, pa tek onda na moje insistiranje testirao, i bio negativan.
Ja nisam negativna, i neću vjerovatno nikad ni biti.Ne opterećujem se time, znam da ima načina na dobijem djecu i ne zarazim ih, ne opterećujem se ni cirozom, ni aktivnošću, ni mirovanjem, samo živim. Danas je veća šansa da te zakači nešto , nego da prođeš neoštećen, pa kad tako pogledaš dobro smo i prošli. Smile
Poenta je da ćeš sresti nekoga mo će to prihvatit kao normalnu stvar, jer moje mišljenje je da nema zdravih lhudi , samo nepregledanih.Ne daj se ( i ne sjećam se jel se ovo piše odvojeno ili zajedno  Wink  ), teško da će se bilo ko od nas u potpunosti izliječit, samo je bitno naučit živjet s tim.
Odgovori


Skoči:


Korisnika pretražuje ovu temu: 1 Gost(iju)