Autor Tema: pitanje za veterane  (Posjeta: 7333 vremena)

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline lukab

  • PROFI
  • *****
  • Postova: 2100
  • Karma: +82/-16
  • ko hoda ne trci!
pitanje za veterane
« u: Veljača 19, 2009, 19:42 »
ehmm, evo ovako... ako ima onih koji su neko izvjesno vrijeme nakon terapije negativni, a zele diskutovati na ovu temu, jako me zanima sljedece.... kako se ponasate glede hrane, pica, fizicke aktivnosti i svega onoga na sta je bilo jako bitno obracati paznju na terapiji. ponasate li se i dalje kao cistunci, ili se ipak nekom od vas omakne stogod masno i slasno na meniju, koje pice, i tome slicno? takodje me zanima vas cjelokupni osjecaj sebe samih nakon mukotrpnog rata sa opakim protivnikom i sa terapijom koja je, slozicete se vjerujem, nimalo banalna niti jednostavna za sprovesti? mozda opet drobim i smaram vas, ali ja stalno imam dojam da mi se kompletna "simbioza" sa samom sobom iz temelja promijenila. moje emocije, stavovi, tijelo, koza, kosa, nokti, zubi, sluzokoza.... sve mi je nekako drugacije nakon terapije. haluciniram li? da li sam zrela za savjetovanje sa psihologom/psihijatrom? hvala!

Offline nepismena

  • Učim pisati
  • *
  • Postova: 11
  • Karma: +5/-0
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #1 u: Veljača 19, 2009, 21:09 »
Ne haluciniraš,kod mene su ,čini mi se,najveće promjene nastale tamo gdje živi duša,pa i negdje u mozgu i oko mozga,pogotovo.a,do neurologa,pa i psihologa sam dospjela zbog stalnih glavobolja i još nekih,kako oni kažu,bizarnih bolova.uz velike promjene na kralježnici,dijagnosticirali  su mi i jaku depresiju(iako ja ne osjećam  njezine tipične simptome,a pogotovo me svijet oko mene  ne doživljava depresivnom).ako ona stvarno postoji,mislim da je interferon zaslužan za to.

Offline damir

  • Skoro profi
  • ****
  • Postova: 494
  • Karma: +22/-1
  • Spol: Muški
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #2 u: Veljača 19, 2009, 21:54 »
Složio bih se s vas obje. I ja se osjećam nekako sasvim drugačijim nego što sam bio ranije. Pogotovo na psihološkoj razini..... A baš jučer mi je rekao jedan kolega da tek sad izgledam onako kao prije terapije. A prošlo je 10 mjeseci otkako sam završio tu 11 mjesečnu torturu. Fizički sam čak jako dobro i tu nema nikakvih problema ali sam drugi čovjek "u glavi". Recimo, još uvijek napravim cijelu predstavu ako mi se pojavi kap krvi zbog neke ogrebotine jer se bojim da nekog ne zarazim što znači da sam još uvijek i definitivno u starom filmu glede hepa. Ali niti jednog trenutka nisam požalio što sam išao na terapiju bez obzira kako će sve završiti. Naravno da se nadam i čvrsto vjerujem da ću ostati negativan, ali ako i ne bude tako, prihvatit ću to racionalno.

Kako sam promijenio potpuno prehranu na terapiji, uglavnom sam nastavio tako i dalje. To mi uopće ne stvara nekkav problem. Dapače, to mi je postalo normalno! Tu i tamo, i to vrlo, vrlo rijetko, pojedem nešto što se baš na ubraja u nemasna jela (npr. ćevape :), alkohol ne okušam osim što sam u dva navrata popio pola čaše vina za cijelu večer. Uh...terapija mi nije bila lagana i ne bih ju želio ponavljati pa zato možda i ovakav stav prema svemu navedenom.

Offline lukab

  • PROFI
  • *****
  • Postova: 2100
  • Karma: +82/-16
  • ko hoda ne trci!
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #3 u: Veljača 19, 2009, 22:21 »
hm, necu reci da mi je drago sto imamo slicne probleme, ali opet se malo smirim kad cujem da nije sve plod moje maste. sto se depresije tice, ja sam sigurna da je imam iako nisam nikad otisla specijalisti da mi je i klinicki dijagnosticira, mislim se kako mi ne treba jos takav dodatni sok. borim se s tim na svoje nacine, a polazi li mi za rukom veoma je upitno. rekla bih kako i to ima svoje faze remisije i egzacerbacije. kao sto i ti velis, nepismena, ni mene okolina ne dozivljava ni blizu kao nekog depresivnog, cak sta vise, ja sam spiritus movens svakog okruzenja u kom se zadesim. ipak, rekla bih da je u pitanju moj razuzdan i pomalo nezreo karakter, pa se salim i sprdam cak i onda kad se ni najmanje ne osjecam tako. duhovita sam, sta cu  ::). a fizioloski? to je tek posebna tema. napunicu 31 godinu za kratko vrijeme, a fizicki se osjecam bar 20 godina starije. koliko je to posljedica terapije (a velikim dijelom sigurno jeste), toliko je to posljedica i prirode mog posla, i okolnosti pod kojim sam putovala po terapije, a usput i radila neumorno svo to vrijeme...  pa sigurno da sam se "istrosila" do posljednjih atoma, a nikako nakon svega tog prodjenog ne nalazim mogucnost, novce, niti slobodno vrijeme da se iskljucim iz obaveza i svakodnevnih stresova, pa da si dam oduska mjesec dana i posaljem se negdje u banju na brckanje. reumatizam sveprisutan.... nije sala. zglobovi saka pucketaju na skoro svaki pokret, cirkulacija u rukama koma (o tom sam malo napisala juce u jednoj svojoj staroj temi), a istovremeno imam povremene i intenzivne neuralgije u donjoj vilici od kojih lagano ludim. i sve to sto sam navela javilo se NAKON terapije, izuzev depresije i anksioznosti. to me drmalo velikim intenzitetom od samih pocetaka lijecenja. i zato se NADAM i VJERUJEM da svi oni koji su prosli slicnu torturu zasluzuju odtati par po pitanju hepatitisa IZLJECENI. nepismena, ti si nam prva takva ovdje! i u to ime zivjela!

Offline sunny12

  • Senior
  • ***
  • Postova: 233
  • Karma: +18/-3
  • Spol: Ženski
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #4 u: Veljača 20, 2009, 15:11 »
Ja sam nakon godinu dana opet negativna, tako da sad već spadam u one za koji doktori kažu da su se rješili virusa.
Kaoveteran, jedem apsolutno sve, pijem od alkohola vino i pivo, naravno kad zarondam, hoću reći ne razmišljam kao na terapiji u smislu da li bi smjela ili ne, ak je prilika iskoristim je >:D stvarno mi je taj HEP već zaboravljena priča...jedini doticaj je povremeno forum, ne radi bolesti nego radi ljudi koje se ovdje upozna i ljudi koji trebaju pomoć...
Ja ne znam da li ste vi ikada prije ove priče bili teško bolesni i na dugotrajnoj terapiji???
To uopće nema veze s interferonom ili hepom ili ribavirinom, to ima veze s poimanjem sebe i svijeta oko sebe na drugačiji način.
Mene su uništile obje te teške terapije ali još uvijek imam energije i želje i volje za životom i aktivnosti i hobija više od onih koji nisu bili na nikakvoj terapiji nego su jednostavno zaboravili živjeti, zaboravili su da imaju samo jedan život i da ga trebaju iskoristiti dok su zdravi...ja sam tu lekciju odavno naučila i uopće ne pušim te priče o promijeni fizičkoj, na koncu i ako postoji, baš mi se živo fućka za nju.
Sve što prolazimo u životu na nama ostavi traga, nisam ni nakon 2 poroda ista, bogatija sam za dvoje djece. Isto tako sam nakon ovog bogatija za jedno iskustvo....

Ako čačkate po tome uvijek ćete naći neke posljedice i nakon 10 godina, ne kužim zašto čačkati???

Offline damir

  • Skoro profi
  • ****
  • Postova: 494
  • Karma: +22/-1
  • Spol: Muški
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #5 u: Veljača 20, 2009, 16:33 »
Sunny, jako mi je drago da je i godina nakon terapije pokazala negativan rezultata. Bravo!
A što se ostalog tiče, ja sam zaista optimist ali jest činjenica da sam drugačiji nego prije, i to isključivo na psihološkoj razini. Imao sam do sada dva gadna zdravsr+tvena ispada (od jedne sam jedva ostao živ) ali ovo je ipak nešto drugačije......

Offline lukab

  • PROFI
  • *****
  • Postova: 2100
  • Karma: +82/-16
  • ko hoda ne trci!
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #6 u: Veljača 20, 2009, 19:34 »
zavidim ti sunny pomalo na tako pozitivnom stavu, trebala bih i sama biti takva i naravno imam za to mnoge razloge, ali sto kaze damir, psiha mi je skroz u k.... mozda je pak krajnje vrijeme da se malo bacim na antidepresive, bar privremeno.... a ti i dalje ostani tako super! aj lov ju!  :smitten:

Offline negativac

  • Učim pisati
  • *
  • Postova: 43
  • Karma: +1/-0
  • Spol: Muški
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #7 u: Veljača 25, 2009, 10:49 »
zavidim ti sunny pomalo na tako pozitivnom stavu, trebala bih i sama biti takva i naravno imam za to mnoge razloge, ali sto kaze damir, psiha mi je skroz u k.... mozda je pak krajnje vrijeme da se malo bacim na antidepresive, bar privremeno.... a ti i dalje ostani tako super! aj lov ju!  :smitten:
antidepresivi neeeeeeee i ne, poslušaj me molim te jer znam ljude koji to furaju. postaju ovisnici tog smeća i tek tada više ništa nije kao prije. ima mnogo prirodnih antidepresiva istraži koja aktivnost tebi najviše prija i to tjeraj, hemija nikako, pa zar ti nije dosta hemije draga bluka. čitanje knjiga, filmovi, muzika, priroda, druženje s različitim profilima ljudi, putovanja i na kraju najljepše od svega djeca, zar to nisu stvari koje mogu da te dignu i izbrišu svaku primisao na depresiju? pokušaš sve to jedno po jedno i onda odabereš pravu stvar i to je to.  :fucka:

Offline besna

  • Junior
  • **
  • Postova: 67
  • Karma: +2/-0
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #8 u: Veljača 25, 2009, 15:33 »
Jako sam nespretna s ovim compjuterima i tek se učim...koristim ovu priliku da se zahvalim tebi Bluka,tebi Damire i drugima na rječima podrške. Divni ste ,hvala vam!Moj veteran također pati od teške, duboke depresije....KOju liječi antidepresivima i na žalost, alkoholom. Ne pretjerano, ali znam, znam da je to neprijatelj br.1.Pokušavamo složiti neku strukturu,tipa pola sata hodanja, malo vježbanja,zdrava prehrana, ali sve je to na kratki rok..Čini mi se da se vrtimo u začaranom krugu...joj,nažalost moram ići...čujemo se...puse svima...

Offline damir

  • Skoro profi
  • ****
  • Postova: 494
  • Karma: +22/-1
  • Spol: Muški
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #9 u: Veljača 25, 2009, 18:51 »
Uh, nije ti lagano  :( Mogu ti reći samo ono što i sama znaš. Alkohol najprije treba riješiti, pogotovo s takvim nalazom.... Imamo jednog prijatelja izgleda vrlo sličnog tvom mužu i isti problem. Teško mi ga je gledati ali mi se nekad čini kao da radi uvijek suprotno od onoga što je dobro za njega.... Moraš biti jaka a recept za rješenje ovog problema nemam  :-\

Offline Lani

  • Senior
  • ***
  • Postova: 245
  • Karma: +7/-1
  • Spol: Ženski
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #10 u: Veljača 26, 2009, 08:21 »
Bluka, kakvi antidepresivi. Znamo što je najbolje za dušu i tijelo, zar ne?  ;) Znači u akciju!

Offline negativac

  • Učim pisati
  • *
  • Postova: 43
  • Karma: +1/-0
  • Spol: Muški
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #11 u: Veljača 26, 2009, 15:13 »
Bluka, kakvi antidepresivi. Znamo što je najbolje za dušu i tijelo, zar ne?  ;) Znači u akciju!
To Lani, ne daj joj ni pomisliti na hemiju, akcija i samo akcija - to je lijek za sve bolesti. :smitten:

Offline lukab

  • PROFI
  • *****
  • Postova: 2100
  • Karma: +82/-16
  • ko hoda ne trci!
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #12 u: Veljača 26, 2009, 16:30 »
joj pa kako cu u akciju ovako shebana  :(
ali eto, da vas utjesim, nisam bila previse ozbiljna glede antidepresiva. moze biti da me ova zima malo ubila u pojam, te opste nezadovoljstvo zivotom i mali milion obaveza od kojih vise ne mogu disati kako treba. sad ce proljece, sad cu se ja uhvatiti sume  :fucka: i prirode, a onda ce vec nekako biti lakse. u tom dolazi godisnji odmor, more, sunce, krajem godine cu diplomirati ako bog da, pa eto, valjda ce mi to malo podici moral....

Offline negativac

  • Učim pisati
  • *
  • Postova: 43
  • Karma: +1/-0
  • Spol: Muški
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #13 u: Veljača 26, 2009, 16:47 »
Tako te volim, ne misli na gluposti,  ima stvari kojima se možeš radovati i koje te dižu i bez šarenih pilula-lilula. Pored toga predlažem da ovaj forum koristiš da ljudima koji su sad u belaju sa terapijom malo dižeš moral da im bude lakše. Ja sam ranije, a Bogami i sad ponekad odlazio u krug bolnice (naravno u toku dana) i posmatrao bez riječi ljude koji tamo prolaze. Razmišljao i pokušao osjetiti njihovu strepnju, bol i nadu, onako izdaleka. Gledao ih i razmišljao o tome kako li se oni nose sa onim zbog čega su tu i onda pomislim na sebe i kažem hvala Bogu, eto imam snage i volje da ovo sve proguram i progurao sam. U stvarnosti uvijek ima gore od gorega i ako posmatramo život na taj način onda stojimo objema nogama na zemlji, ne lutamo i znamo šta hoćemo.
To je moj način borbe, ukratko sve, ama baš sve nazivam njegovim pravim imenom.
Čuvaj se, a ja dolazim u tvoje krajeve naredne sedmice, javim ti se pa se vidimo tamo i pijemo pivo...

Offline Sara2001

  • Senior
  • ***
  • Postova: 236
  • Karma: +5/-0
  • Spol: Ženski
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #14 u: Ožujak 05, 2009, 08:48 »
Hm..... Da se i ja malo nadovezem.... Nije mi prvo dugotrajno ili komplicirano lijecenje, medjutim cini mi se da su mi zivci stradali kao nikada prije i da rezoniram stvari skroz drugacije, kao nikada prije. U nadi da cu biti naravno negativna sada nakon terapije, sve se cesce pitam hocu li moci nastaviti zivjeti normalno, kao prije?! Ne brine me fizicka slabost, unistena koza, kosa i sl. To sam nekako sigurna da ce doci sve na svoje. Ono sto me brine je hocu li se moci opet smijati, radovati malim stvarima, imati strpljena za svakodnevne uobicajene prepreke?! Nemogu reci da mi se to svidja jel sam bila poznata kao vesela osoba, ali jednostavno osmjeh nece na moje lice..... Znam da su antidepresivi samo privremeno pomocno sredstvo, medjutim tome nebi pribjegavala opet... Naime, nakon tragicnog dogadjaja u obitelji lijecena sam privremeno antidepresivima i nemogu reci da mi nisu pomogli. Tada se radilo o soku, stresu izazvanom jednim dogadjajem i nakon par mjeseci naucila sam da moram nastaviti zivjeti s tim i mogu reci da sam se nakon izvjesnog vremena vratila "u normalu". Nakon takvih dogadjaja u zivotu nikada vise niste isti, sve ostavi oziljak negdje unutra, ali cini mi se da sam se bila poprilicno oporavila i bila skoro ista "ona stara". Nazalost, sada mi se cini da se radi o necem dubljem, dugotrajnijem.... Jeli to radi utjecaja Pegasysa na nervni sistem, ne znam, ali priznajem jos jednom STRAH ME HOCU LI MOCI NASTAVITI KAO PRIJE.....

Offline negativac

  • Učim pisati
  • *
  • Postova: 43
  • Karma: +1/-0
  • Spol: Muški
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #15 u: Ožujak 05, 2009, 09:01 »
joj pa kako cu u akciju ovako shebana  :(

Halo bluka, gdje si ti, ja sinoć u tvom gradu, a ti nedostupna. Tu sam i večeras pa se javi ako mogneš.

Offline lukab

  • PROFI
  • *****
  • Postova: 2100
  • Karma: +82/-16
  • ko hoda ne trci!
Odg: pitanje za veterane
« Odgovori #16 u: Ožujak 05, 2009, 13:42 »
ma evo me, ginem po bosanskim gudurama, tek sam maloprije stigla iz sanskog mosta i licim na kvalitetan ispljuvak. ako bog da vidimo se veceras...